Autori: Prof dr Begic Sabit i Prof dr Midhat Jasic

Voda

Voda je potrebna svakom živom biću. Bez hrane ljudski organizam može izdržati do dva mjeseca, a bez vode ne može živjeti više od 4 dana. Voda je po količini najzastupljeniji sastojak svih živih organizama: biljaka, životinja i mikroorganizama. Udio vode u ljudskom organizmu je od 50 do 80% i ovisi o stupnju uhranjenosti, starosnoj dobi i spolu. U ljudskom embriju procenat vode se krece od 94-97%, u fetusu oko 85%, dok odrasli muškaraci imjau oko 60%, a žena oko 55% vode.

Dojenče nakon 4 do 6 mjeseci počinje da uči piti vodu, a onda mu se počinju nuditi različita pića. Postepeno se razvijaju sklonosti i navike različitim okusima, a ponekad se razvija i odbojnost prema običnoj vodi koja nema ni okusa, ni mirisa, a ni boje.
Danas većina ljudi pije nedovoljne količine vode, pa vjerovatno nesvjesno nose i posljedice hronične dehidratacije. Signali nedostatka vode prigušuju se okusima pića baziranim na različitim, po zdravlje štetnim, bilo sintetskim ili prirodnim aromama. Ova pića dominantno sadrže vodu ali i agense koji uzrokuju njeno izbacivanje iz organizma (diuretike). Zbog toga navike konzumiranja zdravstveno ispravne vode treba uspostavljati u ranom djetinstvu.

Unos vode u organizam

Voda u organizam ulazi pijenjem tekućine i jedenjem namirnica koje sadrže vodu. Voda se izlučuje iz organizma putem mokraće, stolice, disanjem preko pluća i preko kože. Osim pićem voda u organizam se unosi krutom i tekućom hranom. U ovoj formi dnevno se unese oko 1 litra vode.

Sadržaj vode u hrani nije isti. Neke vrste hrane sadrže 90-97 % vode, kao što su paradajz i lubenica, neke je nemaju (šećer kristal, masti i ulja), dok je u većini namirnica njen sadržaj između 30 % i 60 %. Tako, mlijeko sadrži 87 do 91%.

Većina vrsta mesa sadrži od 50% do 70%. U ribi vode ima vise nego u mesu domaćih zivotinja.U jajima se sadržaj vode kreće oko 75 %.

Žitarice i njihova brašna sadrže od 10-14% vode, dok u raznim vrstama kruha ima oko 40%. Najbogatije vodom je povrće i voće. Vecina voća i povrća sadrži od 80 do 90 % vode. Gotova jela, koja se svakodnevno konzumiraju, sadže vodu. Najviše je ima u kuhanim, a manje u pečenim i prženim jelima te u suhim „fast food„ obrocima kao što su sendviči, hamburgeri, ćevapi i pite.

Uloga vode u organizmu

Voda ima brojne funkcije u organizmu. U organizmu ne postoji “čista” voda pa se u njoj njačešće nalaze otopljeni brojni minerali, koji su elektroliti i služe za održanje stanja osmolarnosti organizma. To su: natrij (Na), kalij (K), kalcij (Ca) i magnezij (Mg) kao elektricni pozitivno nabijeni kationi te klor (Cl), karbonati, fosfati, sulfati kao negativno nabijeni anioni.

U ustima pljuvačka je dominantno građena od vode i omogućava stvaranje zalogaja (bolusa), kao i mehaničku obradu hrane uz otapanje pojedinih njenih sastojaka. Nadalje, formirani bolus uz pomoć vode lako putuje od usta, kroz ždrijelo i jednjak, a zatim kroz probavni trakt. Zahvaljujući vodi, u probavnom traktu, hrana se razlaže do malih molekula u procesima enzimske hidrolize, a onda te male molekule zajedno sa vodom ulaze u krvotok i cirkulaciju. Tokom cirkulacije voda

• ima brojne funkcije kao što su:
• stvaranje tjelesne tekućine,
• transport nutrijenata i kiseonika,
• održavanje tkiva vlažnim; zatim
• omogućava respiraciju (disanja) metabolizam i biokemijske rekacije,
• podmazivanje zglobova,
• regulirnje tjelesne temperature,
• izlučivanje ostataka hrane itd.

Voda cirkuliše kroz ljudsko tijelo i pri tome se krv prečišćava oko 300 puta na dan recilkulirajući kroz bubrege. Prosječno pražnjenje vode iz organizma je 2,5 litara na dan kroz urin, znoj, disanje i feces.

Svakoj ćeliji u organizmu potrebna je voda za održanje njene trurgidnsoti (unutarnjeg pritiska u ćeliji), osmolalnosti, te izlučivanja toksičnih produkata. Nedostatak vode u organizmu smanjuje pokretljivost crijevnog sadržaja, podstiče opstipaciju i nastanak hemoroida te povećava rizik od karcinoma debelog crijeva. Osim toga, nedostatak vode u organizmu uzrokuje isušivanje sluznice u plućima i time smanjuje otpornost pluća prema mikroorganizmima i agresivnim-toksičnim materijama iz zraka.

Savakodnevni unos vode je neophodan da izbaci štetne tvari iz krvi. Poznato je da se urin lakše izlučuje u razrijeđenoj nego u koncentrovanoj formi, što je naročito značajno za osobe sa poremećenom funkcijom bubrega. Bubrežni kamenac i kamenac mokraćnog mjehura nastaje nakupljanjem kristala od kalcijevog i magnezijevog fosfata. Ta pojava se sprečava unošenjem veće količine vode u organizam. Pojava bolesti u zglobovima i tetivama je posljedica nagomilavanja kristala koji dolaze iz koncentrovanih tjelesnih tekućina.

Nedostatk vode povećava udio toksina u organizmu što može izazvati glavobolju i umor, a pri pokušaju organizma da odstrani toksine preko kože dolazi do osipa i alergija.

Kvalitet vode za piće

Zdravstveno ispravna i mineraloški vrijedna voda može pomoći u očuvanju i poboljšanju zdavlja ljudi, dok zdravstveno neispravna voda može opasno štetiti zdravlju. Zbog toga, da bi se svakodnevno konzumirala, voda mora biti zdravsteveno isparavna i ne smije sadržavati mikroorganizme, hemijske spojeve i fizičke supstance u količinama koje mogu štetiti zdravlju ljudi. Ovi uvjeti su definirani Pravilnikom o kvaliteti vode.

Izvori pitke vode su: prirodni izvori, bunari, kišnica i tehnoloskim putem pročišćena voda iz rijeka, jezera, pa i iz mora. Razlikuju se tri tipa voda: mineralna, izvorska i stolna voda.Voda iz slavina se hlorira u cilju uništavanja mikroorganizama i poboljšanja zdravstvene sigurnosti ali prkomjerna količina hlora stvara hemijske produkte koji su karcinogeni i uništavaju moždane stanice.

Voda može biti kisela ili bazna. Vrlo je važno konzumirati baznu mineralnu vodu. Ona ne liječi, ali pomaze da se održava baznost ćelija u organizmu, što je blagotvorno za očuvanje zdravlja. I gazirane mineralne vode mogu biti bazne.

Kisele mineralne vode, osvježavajuća pića, sokovi, čajevi i kafa ne mogu zamijeniti običnu izvorsku vodu u funkciji ispiranja organizma i detoksikacije.

Potrebe za vodom

Potrebe za vodom ovise o tjelesnoj masi, visini, starosnoj dobi, spolu, spoljnim uvjetima kao što su hladnoća i toplina, fizičke aktivnosti (naporan rad ili vježbe ), dijeta, bolesti (povišena tjelesna temperatura, povraćanje i proljev), životno stanje (trudnoća i dojenje) itd. Prosječna potreba za vodom evropljana i amerikanaca je oko 2,5 litra na dana. Medjutim, općenito važi pravilo da su minimalne dnevene potrebe 30 g po kilogramu tjelesne mase odrasle osobe u uvjetima bazalnog metabolizma. Tako osoba sa 70 kg tjelesne mase će trebati 2,1 litara vode na dan, koju unosi sa hranom ili pijenjem obične vode. Potrebe kod djece, izražene po kilogramu tjelesne mase, su znatno veće jer je voda esencijlan za brzinu metabolizma, rast i razvoj.

Boja urina je povezana sa konzumiranjem dovoljnih količina vode. Tako se u samokontroli unosa vode koristi kao indikator boja urina. Ako je boja urina jednaka boji prirodnog soka od jabuke ( šira) unos vode je nedovoljan, a ako se boja urina gubi ili je jednaka boji limunade onda je unos vode dovoljan.

Ne postoje rezerve vode u ljudskom organizmu koja bi se mogla iskoristiti kad je treba više. Gubitak od 5 % izaziva slabost i brojne psihofizičke promjene uz mogućnost toplotnog udara ako je temperatura povećana. Gubitak od 10% – 20 % postaje životno ugrožen. Najvažnija preporuka za vodu je: „ Stalno i često nuditi organizam vodom“.

Voda i post

Danas mnoge religije sudjeluju u ritualnom postu. Mnogi muslimani, kršćani, židovi, budisti, hindusi i pripadnici drugih vjera sudjeluju u tradicionalnom i vjerskom postu. Veliki mislioci poput Hipokrata, Platona, Sokrata i Aristotela pohvalili su prednosti posta. Postoje brojni pozitivni učinci posta na ljudsko zdravlje.

U islamu se prakticira post bez konzumiranja vode od zore do zalaska sunca. Pri tome post započinje i završava sa vodom. Početak sehura započinje s vodom, pri čemu se ispiraju ostaci hrane iz usta i ispira ždrijelo i jednjak. Početak iftara započinje konzumiranjem vode i ponovo se ispiraju usta, ždrijelo i jednjak, a zatim želudac i dio tankog crijeva što je svojevrstan oblik detoksikcije organizma.

U novije vrijeme post uz vodu je postao vrlo prihvaćen. Ova vrsta posta nije islamska vjerska preporuka, a ni prporuka ostalih vjera, i ne predstvalja post iz šerijatske perspektive. No, ako postoje zdravstvene koristi onda se moze upražnjavati. Više istraživanja pokazuje da je post uz vodu preporučen za pročišćavanje ili detoksikacija organizma, kao i za smanjenje tjelsene mase. Pri tome se pije samo voda određeno vrijeme uz minimalan unos hrane i takav post se prakticira uz liječnički nadzor.

Voda u balneologiji

Balneologija je znanost koja proučava termomineralne vode i ljekovita blata (peloide) i njihovo ljekovito djelovanje. Oslanja se na hemiju, geologiju, hidrologiju, meteoroklimatologiju i fiziologiju. Ova oblast predtavlja značajan potencijal, jer je BiH vrlo bogata izvorištima termomineralnih ljekovitih voda. Poznatije ljekovite vode u BiH su: „Reumal“ Fojnica, „Vrućica“ Teslić, „Guber“ Srebrenica, „Ilidža“ Gradačac, „Ilidža“ kod Sarajeva,, , Kiseljak“ Kiseljak, „Kulaši“ Prnjavor, „Laktaši“ Laktaši, „Slana Banja“ Tuzla, „Slatina“ Banja Luka, „Gata“ Bihać, „Aquaterm“ Olovo. Sve su jako ljekovite i korisne pri liječenju različitih boleti. Za svaku banju postoje indikacije za koje bolesti se koriste te vode. Najčešće su efikasne kod reumatskih i neuroloških bolesti, bolesti kože, gastrointerstinalnih i ginekoloških bolesti, bolesti kardiovaskularnog sistema, oslabljenog vida, kod hroničnih intoksikacija teškim metalima i kod drugih bolesti.

Reference

• Batmanghelid F.: Vaše tijelo vapi za vodom, Teledisk, Zagreb 2004.
• Begić S.: Ekologija-zrak, voda, tlo, Tehnološki fakultet Tuzla, Tuzla 2000.
• Jašić M., Šubarić D., Budimlić A., Jusufhodzic Z, Horozović Z: Fizička aktivnost i potrebe za vodom, Naučno-stručni skup sa međunarodnim učešćem ”5. juni – Svjetski dan zaštite okoliša”, Bihać 2017.