Preskoči na sadržaj
Autor i urednik: Prof dr Midhat Jašić
Uvod
Nutricionizam, dijetetika i dijetoterapija su relativno nove i srodne discipline. Slično kao i nutricionizam dijetetika pruža znanja o prehrani i izboru jela za pojedinca ili specifične populacijske grupe. Osim prehrane uključuje i znanja o navikama i životnim stlovima. Čest izraz je “dijeta” koja u žargonu, na našem jeziku, podrazumijeva potpuno ili djelomično uzdržavanje od određenih namirnica,kao i koristenje kombinacije hrane, koje jede neka osoba zbog bolesti ili drugih stanja. U svakodnevnom životu poistovjećuje se sa mršavljenjem i redukcijskom prehranom. Dijeta ima posebna obilježja koja se odnose na nutritivni( hemijski) sastav, količinu, konzistenciju i probavljivost hrane. Inače riječ dijeta, potječe iz grčkog jezika što znači način života, hrana, prebivalište pa i stan.
Dietetika je disciplina, koja, prije svega se bavi poučavanjem o prehrani, kemiji hrane ili planiranju obroka za sve populacijske grupe, bazirano na poznavanju sastojaka hrane i njihovom utjecaju na zdravlje. Najčešće se bavi prepoznavanje prehrambenih problema i procjena prehrambenog statusa pacijenata u kliničkom okruženju, ali i zdravih osoba van zdravstvenih institucija za potrebe promocije zdravlja i prevencije bolesti. Osoba koja savlada neophodna znanja iz dijetetike zove se dijetetičar i najčešće se bavi savjetovanjem kao i ropisivanjem planova prehrane .Stoga se dijetetika kao disciplina bazira na procjeni, promociji, zaštiti i poboljšanju zdravlja stanovništva, kao i strategijama za prevenciju bolesti povezanih s prehranom.Diejtetika se oslanja na medicinu i farmaciju ali i na prehrambenu tehnologiju jer su kvalitet, zdravstevna ispravnost, nutritivna i dijetetska svojstva uvjetovana načinima proizvodnje, prerade,pakiranja, distribucije i pripreme hrane. Tako da je dijelom dijetetika povezana i sa metodama nadgledanja sanitarnih i sigurnosnih standarda u okruženju proizvodnje i isporuke hrane. Posebnu grupu čine dijeteske namirnice koje imaju neposrednog utjecaja u liječenju, podršci liječenju određenih bolesti ali i namirnice namijenjene određenim populacijskim grupama ( novorodjenče, dojenče, trudnice, osobe sa hipersenzitivnosti na hranu itd). Pod dijetetskim namirnicama, podrazumevaju se namirnice namijenjene prehrani osoba kod kojih je izmijenjen ili poremećen normalni proces metabolizma ili kod kojih je potrebno postići određeno djelovanje kontrolisanom upotrebom hrane, a koje se, zbog posebnog sastava ili izmijenjenih fizičkih, hemijskih, bioloških ili drugih svojstava, u procesu proizvodnje bitno razlikuju od drugih namirnica iste vrste.
Prehrana kod značajnijih bolesti stanja
Sljedeće prezentacije su dijelovi predavanja ali diplomski i dijelovi diplomskih radova studenata Farmacutskog i Tehnološkog fakulteta a odnose se na područje dijetetike
I Debljina i prehrana, mitovi i činjenice
Prehrana je značajan čimbenik koji utječe na gojaznost. Osim prehrane na gojaznost utječu: zivotne navike,obicaji, stres, fizička aktivnosti, starosna dob, spol i drugi. Problem gojaznosti usložnjava njena neuro-bihejvoralna priroda s genetskom podlogom uz pormecaj homeostaze metabolizma energije. Značajan uticaj na pojavu gojaznosti imaju promjene životnih navika koje prati tehnološki progres društva. Do sada se različitim mjerama pokušavalo umanjiti i prevenirati pojava gojaznosti. Posljednjih desteljeća zbog složenih uzroka nastanka epidimioloske mjere nisu usporile i zaustavile pandemiju gojaznosti.Smatra se da je dobar način prevencije pandemije gojaznosti energetski balansirana prehrana. Temelji se na činjenici, da je kod smanjenje tjelesne mase, potrebno reducirati kalorijski unos hranom, a nakon postizanja ravnoteže održavati balans u prehrani i navikama.Povećanje tjelesne mase često je uslovljeno raznovrsnim fiziološkim, pshološkim, sociološkim i drugim mehanizmima koji utječu na pojavu gladi. Posljednjih godina nastoje se znanstveno rasvijetliti glad i sitost istraživanjima utjecaja hormona na njihov nastanak. Danas se primjenjuju različite dijete koje najčešće nisu znanstveno utemeljene. Takve dijete postaju opscesija, koja se često pretvara u ortoreksiju.U terapiji debljine preporučuje se integrativni pristup i metode koje su znanstveno utemeljene. Pravilna, balansirana ili uravnotežena prehrana, uz zdrave životne navike je nesumnjivo značajna u prevenciji i liječenju gojaznosti. Više o životnom stilu i uzrocima debljine pogledati na: Debljina i prehrana
II Hipertenzija i prehrana
Dijeta koja se koristi u liječenju hipertenzije (DASH) i kronične kardiovaskularne insuficijencije uključuje hranu koja sadrži ne više od 2-3 g soli. Kao alternativa preporučuje se prehrana obogaćena kalijevim i magnezijevim solima te vitaminima. Hrana treba da je balansirana i da sadrži preporučene normalne količine proteina, lipida i ugljikohidrata. Uz to se s vremena na vrijeme koristiti magnezijevu dijetu. Nemedikamentozno liječenje hipertenzije uključuje dijetu za,smanjivanje stresnih stanja,pojačanu fizičku aktivnost, poboljšanje kvalitete sna, smanjivanje tjelesne mase, unosa soli i alkohola, smanjenje konzumiranja hrane koja sadrži kofein, prestanak pušenja itd. Više o nemedikamentoznoj terapiji hipertenzije pogledati na: Nemedikamentozna terapija dijabetesa
III Dijabetes i prehrana
Nemedikamentozno liječenje dijabetesa uključuje smanjivanje stresnih stanja, pojačanu fizičku aktivnost, poboljšanje kvalitete sna, smanjivanje tjelesne mase, zatim dijetu sa smanjenim unosom rafiniranih šećera iz industrijske hrane, umjerenost sa konzumiranjem soli, smanjenje konzumiranja hrane koja sadrži kofein, prestanak pušenja i konzumiranja alkohola itd. U prvom redu većina dijabetičara mora ograničiti unos lako topljivih ugljikohidrata (šećera, škrobova ). Količina dopuštenih ugljikohidrata određuje se pojedinačno, u skladu s težinom bolesti. Šećer se može zamijeniti ksilitolom i sorbitom, koji nemaju utjecaja na glikogenu funkciju jetre. Dijeta treba sadržavati 70–80 g masti (uključujući 30 g biljnog ulja), 100–120 g proteina (uglavnom onih koja posjeduju lipotropna svojstva), te vitamine A, B i C, od minerala se preporučuju cing i krom, a posebno je značjno povremeno konzumirati alfalipoičnu kiselinu u cilju prevencije neuropatija i retinopatija. Osobe koje koriste metformin povremeno konzumirati cijankobalamin ali i vitamin D. Više o nemedikamentoznoj terapiji dijabetesa pogledati na: Nemedikamentozna terapija dijabetesa
IV Dislipidemijai prehrana
V Bolesti KVS i prehrana
Dijeta protiv ateroskleroze zahtijeva ograničeni unos životinjskih masti i tvari koje sadrže kolesterol; jednostavni ugljikohidrati (glukoza, fruktoza); sol; vitamin D; ekstrakti s velikim količinama lipotropnih čimbenika (sir, zobena kaša, soja); vitamini C, B1, B6, P i PP; celuloza (voće, povrće); sitosteroli i fosfolipidi (biljna ulja); i plodovi mora. Takva prehrana normalizira metabolizam lipida, stanje vaskularnih zidova, koagulacijski i antikoagulacijski sustav te cirkulacijsku i druge funkcije. Više o Nutritivnom tretmanu bolesti KVS pogledati na: Nutritivni tretman bolesti KVS .
VI Anemijei prehrana
Anemija predstavlja smanjenu količinu eritrocita ili hemoglobina u volumnoj jedinici krvi. Rijetko se javlja kao primarna bolest, češće kao odraz drugih bolesti ili stanja koje zahtjevaju veću količinu eritrocita. Može nastati zbog prebrzog gubitka ili zbog presporog stvaranja eritrocita. U nedostatku eritrocita, smanjuje se količina hemoglobina, pa potrebe organizma za kisikom nisu zadovoljene što dovodi do pojave anemije . Anemija se može klasificirati na osnovu patogeneze, morfologije i kliničke prezentacije crvenih krvnih stanica. Na osnovu patogenih mehanizama može se podijeliti na dva tipa i to: hipo-regenerativnu i regenerativnu, što zavisi od broja retikulocita. Hipo -regenerativna nastaje kada se proizvodnja retikulocita smanjuje kao rezultat oštećenja funkcije koštane srži. Regenerativna nastaje kada koštana srž odgovara na relativno nisku masu eritrocita povećavanjem njihove proizvodnje. U praksi se koristi klasifikacija zasnovana na parametrima morfologije eritorocita, kao što je srednji volumen eritrocita (engl. mean corpuscular volume MCV). Ovaj parametar omogućava brži dijagnostički pristup pa s tog aspekta anemija može biti: mikrocitna, normocitna ili makrocitna. Anemija se takođe može klasifikovati kao akutna (obično krvarenje ili hemoliza) ili kronična. Anemija izazvana nedostatkom željeza spada u hipokromnu, mikrocitnu anemiju sa sniženim vrijednostima MCV i MCH ( eng. mean corpuscular hemoglobin MCH), serumskim željezom, feritinom, a povećanim vrijednostima transferina . Sideropenična anemija je danas relativno česta bolest koja je najčešće uzrokovana nedovoljnim unosom bioraspoloživog željeza, a perniciozna anemija se može pojaviti , najčešće kod vegana, zbog nedovoljnog unosa vitmaina B12. Više o nutritivnom tretmanu anemije pogledati na: Nutritivni tretman anemije .
VII Osteoporozai prehrana
VIII Bolesti probavnog trakta i prehrana
Aktivne komponente hrane koje djeluju na probavni sistem su u prvom redu sirova biljna vlakna ( sadže ih integralne žitarice, voće i povrće) jer poboljšavaju crijevnu peristaltiku ali ujedno i adsorbuju holesterol i jednostavne šećere i time indirektno utiču na poboljšanje stanja krvožilnog sistema (KVS).Zatim, na probavni sistem imaju učinak i prebiotici (fruktooligosaharidi), probiotici (bifidobakterije u mliječnim proizvodima) i simbiotici, te inhibitori probavnih enzima koji su brojni u soji i žitaricama. Na probavni sistem utiču i različite kiseline i antacidi ( puferi) iz hrane. Neki problemi probavnog sistema mogu se efikasno ublažavati hranom kao što su zatvor (sirova vlakna iz hrane regulraju), proljev ( dijeta sa kesom i čajem, hrana sa pektinom iz borovnice, jabuke, banane, flavonoidi kao što su: epikatehini kvercetin i luteolin ), nadutost (oralno konzumiranje đumbira, crnog kima itd).Loše prehrambene navike, primjerice, prekomjeran unos masnoća, kafe, alkohola, a premale količine cjelovitih žitarica te voća i povrća, najčešći su uzrok problema s probavnim sustavom.Pušenje također pogoršava simptome.
IX Bolesti endokrinog sistema i prehrana
Za kronične bolesti jetre, prehrana je obogaćena biljnim uljem i proteinima koji sadrže lipotropne tvari (na primjer, sir, soja, zobena kaša). Za neke oblike hepatitisa (kronični hepatitis s kolestazijom i kronični holecistitis) udio masti u prehrani povećava se (na 140 g) dodavanjem više biljnog ulja (50 posto ukupnog sadržaja masti u prehrani); za ostale oblike (akutni hepatitis, kolelitijaza, holecistektomija zbog holecistitisa, ciroza jetre) naznačeno je ograničeno unošenje masti (na 70 g).
X Bolesti bubrega i prehrana
Post ili kratkotrajna dijeta bez natrija ponekad se propisuju bolesnicima s akutnim difuznim glomerulonefritisom. Nakon toga slijedi dijeta s malo natrija koja sadrži oko 30 g proteina. Dijeta sa malo proteina, koja sadrži 20 ili 40 g proteina, propisana je za kronični nefritis (posebno u fazi bubrežne insuficijencije i azotemije). Novi proizvodi bez proteina (kukuruzni škrob bez proteina, škrob sago i amilopektin) mogu se koristiti u kuhanju ovih dijeta. Sol koja je prisutna u ovim dijetama iznosi ona koja je sadržana samo u proizvodima.
XI Bolesti živčanog sistema i prehrana
XII Imuni sistem i prehrana
XIII Upalne bolesti i prehrana
Za upale koje uključuju alergijske reakcije preporučuju se različite desenzibilizujuće prehrane. Dijeta koja je propisana reumatizmom sadrži ne više od 250-300 g ugljikohidrata, ne više od 4-5 g soli i fiziološki normalne količine proteina i masti. U slučaju alergija na hranu, tvari koje proizvode alergijsku reakciju su isključene iz prehrane. Visokokalorična hrana (mliječni proizvodi, lako-asimilirani ugljikohidrati), velike količine tekućina i vitamina (posebno C, P, PP i A) propisani su za održavanje vodeno-soli i ravnoteže energije u slučaju akutnih zaraznih bolesti (gripa, upale pluća, škrlatna groznica). Ako je groznica visoka i dugotrajna, dnevna količina proteina u prehrani smanjuje se na 60–70 g. Za kronične infekcije, hipovitaminoze i kronične intoksikacije, povećava se sadržaj proteina u prehrani (1,5–2 g po kg tjelesne težine).
XIV Prehrana po životnim ciklusima
Gerijatrijska prehrana. Starenje je zivotna dob kada dolazi do fizickih, psihickih ( kognitivnih i emotivnih, demencija i depresija) i socioekonomskih promjena koje umanjuju ukupne zivotne sposobnosti. Odražava se u području pada ukupnig imuniteta, porasta sistemskih bolesti ali i razlicitih malnutricija. Starenje često prati nedostatak esencijalnih nutrijenata, a time i rizik od mnogih bolesti. Uzroci mogu biti nedovoljna, jednolika i nutritivno siromašna prehrana, oslabljene funkcije organizma, naricito probave i resorpcije nutrijenata, uz to često vezana za ekonomske i socijalne prilike. Vecina gerijatrijskih vodiča temelji se na zahtjevu da prehrana treba biti uspostavljena na individualnom i integrativnom pristupu. To podrazumijeva prethodnu ocjenu zdravstvenog i prehrabenog statusa. Ocjena prehrambenog statusa obuhvata ocjenu stanja uhranjenosti i prehrambenih navika svake osobe pojedinačno. Planiranja obroka,osim nutrijenata, treba da obavezno uključuje ulogu biološki aktivnih komponenti hrane u prevenciji i liječenju kroničnih bolesti karakterističnih za osobe starije dobi.Teškoće su često prisutne u samoj pripremi i konumiranju hrane..
XV Hipersenzitivnost na hranu
XVI Poremećaji u prehrani
NUTRITIVNI TRETMANI NEKIH BOLESTI
Jasic Midhat i Drago Šubarić predavanje na simpoziju o debljini Bijeljina 24.03.2018 tema: Paradoks debljine, može li pravilna prehrana biti lijek:
Jasic Midhat, predavanje Konferenciji o prebioticima Sarajevo 27.03.2018 tema: PROBIOTICI, PREBIOTICI, SINBIOTICI – PROŠLOST, SADAŠNJOST, BUDUĆNOST preuzeti ovdje PROBIOTICI,_PREBIOTICI,_SINBIOTICI_–_PROŠLOST,.ppt
Povratak na vrh
